Nuklearna medicina

Sport nakon operacije štitne žlijezde

Fizička aktivnost nam je svima potrebna, ne samo za održavanje fizičke nego i mentalne kondicije

Autorica: Doc. dr. Amela Begić, specijalistkinja nuklearne medicine na KCUS-u | Objavljeno: 22.11.2012. u 10:53 | Kategorija: Zdravstveni informator

Štitna žlijezda smještena je s prednje strane vrata. Njena prosječna težina je oko 25 grama. Činjenica da je lako dostupna pregledu omogućava i samom pacijentu da lakše uoči promjene, jer prilikom jutarnjeg spremanja u toaletu svi mi gledamo u svoj vrat i možemo vidjeti eventualne promjene, ukoliko su se naravno desile.

Štitna žlijezda je leptirastog oblika, čine je dva režnja povezana jednim mostom, a njen zadatak je lučenje hormona: tiroksin, trijodtironin, reverzni trijodtironin i tireokalcitonin. Navedeni hormoni su neophodni našem organizmu. Naime, hormoni štitnjače održavaju osnovni metabolizam ćelija tako da ga njihov manjak usporava, a višak ubrzava i podiže iznad uobičajenih normalnih vrijednosti.

Oboljenja štitne žlijezde

Bolesti štitne žlijezde mogu se podijeliti prema funkcionalnom stanju i morfološkim kriterijima. Prema funkcionalnom stanju, razlikujemo hipertireoidne (pojačana funkcija) i hipotireoidne bolesti (smanjena funkcija), dok se prema morfološkim kriterijima klasificiraju na tumorske i netumorske. Ovisno o vrsti oboljenja u fazi kada je dijagnosticirano kao i općem stanju pacijenta, razlikuju se i terapijski pristupi oboljenjima štitnjače. Operativnom zahvatu ne mora uvijek prethoditi maligni proces. Ukoliko se, naprimjer, kod hipertireoze (stanje povećane produkcije hormona) radi o izrazitom uvećanju štitne žlijezde, ili pacijent dugo koristi tireostatsku terapiju i ne dolazi u obzir drugi vid liječenja, onda se postavlja indikacija za operativni tretman. S druge strane, tumorski procesi različitih karakteristika isto tako najčešće zahtijevaju operaciju.

Kod određenih patoloških procesa mora se otkloniti cijela štitna žlijezda. Kod pacijenta nakon takvog operativnog zahvata nema više produkcije hormona štitne žlijezde, jer tog organa više nema i logično je da će biti stavljen na supstitucionu, odnosno nadomjesnu terapiju. Isto tako se može dogoditi da se operacijom odstrani jedan režanj štitne žlijezde i da preostali drugi režanj bude u mogućnosti preuzeti kompletnu funkciju organa. Ako preostali režanj funkcioniše, ali ipak u nedovoljnoj količini, uključit će se određena doza supstitucione terapije.

Postoperativni tok i fizička aktivnost

Nakon operativnog zahvata, odnosno postoperativnog toka koji traje određeni vremenski period i svakako ga treba poštovati, očekuje se da se pacijent vrati svojim uobičajenim navikama. Fizička aktivnost nam je svima potrebna, ne samo za održavanje fizičke nego i mentalne kondicije.

Govorimo li o pacijentu kojem je potrebno uvođenje supstitucione terapije, onda možemo istaći da će nakon adekvatnog određivanja doze doći u potpuno normalno stanje i bit će u prilici da se jednako kao i ranije rekreativno bavi fizičkom aktivnosti, odnosno da upražnjava omiljenu sportsku disciplinu. Ne postoje ograničenja, samo treba proći postoperativni period. Naravno, neophodna je i konsultacija s doktorom koji je operisao pacijenta kao i medicinskim kadrom koji proučava ovu vrstu problematike.